• Šta osjećam?
• Zašto to osjećam?
• Šta mogu da uradim da mi bude bolje?

Naučila sam da uhvatim lošu emociju. Da joj dozvolim da bude tu. Dok „čuči“ u meni, svjesno dišem. I tek kada se smirim, onda djecu pitam šta se desilo, u čemu je problem, zašto se svađaju i tako dalje.

Sa mirnom glavom se bolje razmišlja i reaguje, zar ne?

Krajem 2021, početkom 2022 sam počela da pišem Dnevnik Misli koji mi je pomogao da uklonim loše obrasce koje sam donjela iz svoje roditeljske kuće u svoju porodicu.

Evo jedan primjer. Uvijek sam osjećala nemir kada bi moji roditelji dolazili na kafu. Stalno sam kritikovala sina da se smiri, da se lijepo ponaša. Dok su moj muž i moji roditelji kritikovali mene, da ostavim dijete na miru.

I tako uhvatim misao dok pišem dnevnik i dođem do zaključka, zašto sam se tako ponašala. Htjela sam da dokažem roditeljima, kako sam dobro vaspitala sina. Oni su nas inače cijeli život kritikovali. Nikada nije bilo dovoljno dobro šta smo radili. Moglo je uvijek bolje.

Od tada niti osjećam nemir kada dođu, niti kritikujem djecu. A danas ih imam 4 hvala Bogu.

Dnevnik Misli je jednostavan za pisati a toliko toga ti daje. 

Kada sledeći put osjetiš neku lošu emociju – nemir, tugu, razočaranost, ljutnju, itd. – onda uzmi olovku i svesku i počni da pišeš:

• Šta se desilo? Napiši situaciju u kojoj si se našla
• Šta si osjetila?
• Šta si pomislila u tom trenutku?
• Kako si se ponašala?
• Kako sledeći put možeš bolje da se ponašaš? Šta možeš drugačije uraditi?

Piši narednih 7 dana i javi mi utiske. Vjerujem da ćeš imati nekoliko uvida, koji će te promjeniti. 

Pisanje je ljekovito. Doćićeš do toliko zaključaka i nećeš vjerovati zbog kakvih stvari si se ponašala ovako ili onako.

Promjena je moguća, kada je stvarno želiš. A ja sam tu da ti pružim ruku, da ti dam siguran prostor u kome smiješ da budeš baš takva kakva jesi. Bez straha od kritike, osude ili ismijavanja.

Donjela si odluku? Onda ti nedostaje samo još jedan korak. Javi mi se, da dogovorimo besplatnu Zoom konsultaciju, da vidim kako mogu najbolje da ti pomognem.

Ni jedan roditelj ne želi da mu dijete pati. Niko ne želi da mu dijete plače svaki dan, jer ga neko zeza u školi ili na igralištu. Zato je naša odgovornost da djecu ojačamo mentalno.

Djecu na radionicama učim da nije uvijek sve istina niti bitno šta drugi kažu. Uvijek će biti ružnih komentara i ružnih riječi. Niko ko se dobro osjeća, ne ruži drugu djecu. Samo onaj koji se loše osjeća, loše priča i postupa. To priča bol i frustracija iz njega. Tako je i kod odraslih. Sigurno ti je to poznato. Da li poznaješ osobu koja je zadovoljna svojim životom a da ponižava druge? Sigurno ne. Dok će ti sigurno nezadovoljna i frustrirana osoba odmah pasti na pamet.

Priča Mislenog Pdreža i Eho šume će tvom djetetu pomoći, da shvati kako najlakše da ignoriše ružne riječi. Bitno je da ostane opušteno i smireno, jer u smirenju je moć.

Šta još pomaže djetetu, da se „ne upeca“ na svaku provokaciju? Tvoj primjer. Kako ti reaguješ kada te neko provocira, kada ti neko kaže nešto ne primjereno? Pa možda i samo dijete kada je na primjer ljuto? Onda često znaju da kažu da nas ne vole, da sam glupi ili nešto drugo.

Pokaži djetetu svojim primjerom da je uvijek najbolja opcija da ostanemo mirni, jer znamo ko smo, šta smo i koliko vrijedimo.

Želiš još savjeta? Onda se prijavi za newsletter, koji šaljem svakog ponedeljak.

Prošlo je 2 ipo godine kako redovno postavljam savdržaj za roditelje na Instagramu. Od novembra 2023 sam pokrenula i podcast na Youtube-u, kako bih došla do još više roditelja. A zašto toliko ulaganja?

Zato što znam koliko se trudimo da vaspitavamo našu djecu, da ih izvedemo na pravi put, da ih naučimo pravim vrijednostima. I šta se onda desi? Krenu u vrtić, školu, na fudbal i druge aktivnosti, pa se susretnu sa djecom koja su nevaspitana, bezobrazna. Neka djeca ne umiju da se suprostave takvim ponašanjem, pa plaču ili se ljute. Neki se povuku u sebe, što je najgore što može da se desi.

Najbolje ćemo im pomoći našem primjerom. Naša dijela mnogo bolje dopiru do njih, nego naše prazne priče. Moja majka je uvijek jaka na riječima, ali tanka na dijelima. Uvijek je znala da nam priča šta i kako treba, a kada dođe sama u tu situaciju, onda ništa. Sagne glavu i ćuti.

Ja to nikada nisam željala za svoju djecu. Želim da im budem dobar primjer. Treba da naučimo djecu da postavljaju granice, da se ne obaziru na tuđa mišljenja, treba da ih naučimo da osvijeste svoja osjećanja, potrebe i misli. To nam je najjači alat uz jasnu komunikaciju.

Imate mnogo objava na mom Instagram profilu, koji će vam u tome pomoći. Ovim blog člankom vas sve pozivam da budete aktivni na mom profilu i napišete komentare ispod objava, ako vam nešto nije jasno, ako vam je potrebna pomoć. Sve ću da obradim u sledećim objavama i podcast epizodama. Niste sami. Svi smo u istom sosu. Ovaj svijet ide nekom čudnom putanjom. Na nama je, da našu djecu sačuvamo, da ih ojačamo. Samo tako možemo da stvorimo bolja i ljepša vremena za njih. A to zapravo i jeste cilj. Da od njih stvorimo svjesne, srećne i jake ličnosti.

Ako ne želiš da kopaš po  mom profilu i podcastu, želiš bržu promjenu, želiš da radiš sa mnom, onda mi se javi za besplatnu konsultaciju. Radimo 8 sedmica zajedno – tvoje dijete, ti i ja.

Rezultat je zagarantovan! Jedva čekam da se upoznamo!

Ljubav, sigurnost, moć, red, tolerancija, disciplina, poštenje, uspjeh, dobročinstvo, sloboda, čulno zadovoljstvo, zdravlje, pouzdanost, pravda, samoopredjeljenje, prijateljstvo, dalji razvoj, odanost, unutrašnji mir i harmonija.

2016 se rodio moj sin, koga sam vaspitala i koga i dalje vaspitavam na svoj način. Dijete ko dijete, živahno i živo. Nije mi to smetalo, jer znam da su takva djeca. U čemu je bio problem? Problem je bio u tome, da kada moji roditelji zakorače u naš dom, ja istog trenutka osjetim nervozu i nemir u sebi. Stalno sam grdila sina da se smiri, da ne skače, i tako dalje. Vodeći taj dnevnik, došla sam nekad do zaključka zašto se ja tako ponašam. Došla mi ta misao kao iz vedra neba. „Hej, stani. Ne moraš im se dokazivati. Sin ti se normalno ponaša“. Šta se dešava? Shvatam da me nervoza i nemir hvataju, jer sam roditeljima htjela da dokažem kako sam sina dobro vaspitala. Koja ludost! Zašto bih se nekom dokazivala? Moram da dodam, da su me muž i roditelji uvijek grdili da pretjerujem, da se dijete sasvim normalno ponaša.

Hoću da ti kažem, da sam tada osvijestila svoju potrebu koju vučem iz djetinjstva, da dokažem roditeljima da sam uradila „dobar posao“ da me ne kritikuju. Zato je bitno da se zapitaš koje su tvoje vrijednosti i potrebe, da bi mogla da regulišeš svoja osjećanja i ponašanje. Mi neke obrazce vučemo još iz djetinjstva a i da ne znamo zašto se tako ponašamo. Ako želimo da živimo svjesnije i razumnije, bitno je da sebe upoznamo malo dublje, kako bi povezanost sa našom djecom bila jača. I ne samo povezanost, već da dignemo razumjevanje i poštovanje na sledeću lestvicu.

A kako se koristi Dnevnik Misli? Uzmi list i napravi sebi 3 tabele. Prva tabela je „Situacija“. Šta se desilo? Zapiši. Druga tabela je „Misli i osjećanja“. Šta si u tom trenutku mislila i osjećala? Treća tabela je „Ponašanje“. Kako si se ponašala?

Primjer: Došla je svekrva i dala djeci ponovo slatkiše. Ti si se naljutila, pomislila si „Opet ruši moj autoritet i prelazi moje granice“. Napadaš je.

Koja potreba stoji iza ove situacije? Moguća potreba je dječije zdravlje. Ne želiš da previše jedu slatko.

Možeš da dodaš i četvrtu tabelu „Šta sledeći put mogu da uradim bolje?“. Ovde zapiši alternative kako si mogla bolje da regulišeš svoja osjećanja i ponašanje, da ne bi došlo do svađe ili nečeg drugog.

Uzmi sebi danas bar 30 minuta vremena i zapitaj se koje su to tvoje vrijednosti i potrebe. Počni da pišeš dnevnik i javi mi za 7 dana do kakvih su zaključaka i promjena došla. Sigurna sam, da ćeš vrlo brzo doći do njih! Zahvali mi posle 😊 Ako ti je potrebna pomoć, napiši mi mejl ili se javi na Instagramu.

Šta je tvom djetetu potrebno kada je nervozno? Evo naše priče. Pišem ovaj blog članak inspirisana večerašnjom situacijom u našem domu. Ne ide uvijek sve kako treba, niti po planu. Naročito ne, kada su djeca mala. To treba prihvatiti. Nekad je tako kako je.

Budim djecu, svu djecu (sin 2 godine, ćerka skoro 4 godine i sin 7 ipo godina) u pola 7, kada sin ima prvi čas. A ima ga tri puta sedmično. Ni jedno dijete ne spava u podne. Petkom stariji sin ide na folklor od 16:30 do 17:30 h. Večeras smo se vratili nešto prije 19 h kući. Ćerka mi je već bila nervozna i razdražljiva. Umorna je od dana i vjerovatno cijele sedmice.

Neće da oblači pidžamu, pranje zuba da ne spominjem. Ne želi da prljav veš odnese u kupatilo. Trpim, jer vidim da joj se spava. Trudim se da budem smirena i ako u meni već sve vri. Uz to mlađi sin, kojeg već 7 dana odvikavam od pelene, želi da obavi veliku nuždu, pa nikako. Znači na dva fronta „udaram“.

Postajem već nervozna, podižem ton. Ne mjenja se ništa. Naravno da postaje sve gore. Dijetetu se spava. Nije joj potrebna još galama i vika. Na kraju je jecala od plača. Zagrlila sam je, da se smiri. Da se smirimo obadvije. Spakovala je u krevet i odvela mlađeg sina da ga uspavam.

Nije ona kriva. Kriva sam ja. Nisam kontrolisala emocije, niti situaciju. Vjerovatno si imala slične situacije, pa se prepoznaješ. Sada mi je naravno žao, što sam tako postupila. Ali i ja imam granice, ljudsko sam biće, pritom sam u 8. mjesecu trudnoće. Ako se to smije uzeti kao izgovor.

Svi se roditelji hvataju za glavu čim im spomeneš svađu između djece. Svaki roditelj se pita „Kako riješiti svađu između djece?“. Sukobi nisu nužno loši. Donose djeci toliko dobrih benefita. Naravno, ako u tim sukovima nema fizičkog ili psihičkog nasilja. Kako riješiti svađu između djece?

Složićeš se sa mnom, da je kvalitet komunikaciji sve lošiji i lošiji. Sve se manje priča a sve se više bulji u telefon. Zahvaljujući telefonima, ljudi su se odučili od komunikacije. Odnosno, djeca nisu imala mogućnost ni da nauče kako se kvalitetno komunicira. U ovom članku vam želim pomoći, kako da unaprijedite vašu komunikaciju u porodici, kako bi došlo do manje nesporazuma.

Složićes se i sa ovim. Glavni problem je, što svi sve čuju, ali niko ne sluša. Čula si šta ti je dijete reklo, odnosno, šta ti je htjelo reći, pa si ga prekinula u pola rečenice. Zašto? Zato što misliš da znaš šta hoće da ti kaže. Svi imaju pretpostavke, pa po njima zaključuju koješta, a slabo ko sasluša do kraja.

Najveća mana je u tome. Potrudi se, da saslušaš sagovornika do kraja. Tek tada počni da razmišljaš šta ćeš da odgovoriš, jer tek tada imaš sve informacije koje si trebala da dobiješ. Ne možeš da odgovaraš već na nešto a ne znaš ni šta osoba preko puta tebe želi da kaže. Nisi baba Vanga. Ili možda jesi? 🙂

Ja svom sinu a i mužu uvijek kažem „Nisam baba Vanga. Ne mogu da ti čitam misli. Moraš da mi kažeš šta želiš, ako misliš da uradim to što želiš.“

I stvarno je tako. Često ljudi pričaju na pola. Počnu rečenicu i završe je u po rečenice. I kako misliš da te neko shvati u potpunosti? Kako misliš da neko ne shvati pogrešno? Da li stvarno misliš da na ovakav vid komunikacije možeš da izbjegneš nesporazum? Mislim da nećeš moći.

Ako želiš da neko čuje ono što misliš, onda to treba i da izgovoriš a ne samo da misliš. Izgovori u punim rečenicama šta želiš. Samo tako postoji mogućnost da će te neko razumjeti i da ćeš dobiti ono što želiš. Najbolji način komunikacije zapravo jeste nenasilna komunikacija.

Za nenasilnu komunikaciju sam prvi put čula tokom edukacije za trenera za vršnjačko nasilje. Odmah sam sebi naručila knjigu Marshalla B. Rosenberga. Ovom prilikom ti je toplo preporučujem. Lako se čita, ima čak i zadatke u njoj, kako bi lakše savladala i shvatila nenasilnu komunikaciju.

Nenasilna komunikacija kod nas na Balkanu i nije baš zastupljena. Kod nas ne može ništa bez nasilja, pa tako sa djecom često pričamo preko ucijena, zahtjeva, galame i kritike. Nenasilna komunikacija je sušta suprotnost. Na ovoj slici možeš da vidiš iz koji elemenata se ona sastavlja.

Dajem ti jedan primjer, da shvatiš kako se koristi.

Ulaziš u dječiju u sobu i tamo je totalni haos. Evo ti način kako možeš da riješiš nered nenasilnom komunikacijom:

Dušo, vidim da su ti autići po podu, knjige na krevetu a bojanke po tepihu (posmatranje). To me čini ljutom (osjećanje), jer znaš da mi je bitno da ti bude uredna soba (potreba). Molim te da do 18.30 h raspremiš sobu, da se bar može bezbjedno ući (molba).

Evo još jedan primjer.

Otišli ste u goste a tvoje dijete ne pije sok. Neka strina navalila da dijete popije čašu soku i kraj. Ti joj se mirnim tonom obraćaš ovako:

Strina, vidim da ti je stalo da moje dijete popije čašu soka (posmatranje), što me čini ljutom (osjećanje), jer ja ne želim da moje dijete od godinu dana pije sok. Nije mu potrebno, jer ima previše šećera, a ja ne želim da naškodim dječijem zdravlju (potreba). Molim te da ubuduće prestaneš sa tim (molba).

Sa ovom vrstom komunikacije vaš sagovornik dobija mnogo više informacija, pa će vaše ponašanje i vašu želju bolje i lakše shvatiti, nego ako kažete „Raspremi sobu“, „Prestani da mu daješ sok“.

Obrazložili ste zašto to želite, odnosno ne želite, koje potrebe i osjećanja stoje iza toga i kraj. Ako se strina naljuti, onda je to njen problem. Odljutiće se. Vi ste odgovorni za zdravlje vašeg djeteta.

Na Patreon platformi ću ovu temu dublje obraditi u vidu snimka.  A kada će taj snimak da izađe, to možeš da saznaš ili putem njuzletera ili putem Instagrama.

Prvi snimak na Patreonu će izaći 05.02.2023 a pričaću o tome kako odrasli odraslima mogu da postave granice, bez griže savjesti i straha. Ako se prije 05.02.2023 prijaviš, dobijaš poklon od mene 🙂