Mogla si već da pročitaš ko sam, čime se bavim, da sam majka troje djece. Ovde ću ti malo opširnije napisati ko sam i zašto se ovim bavim. Zovem se Gordana, kao što si mogla da pročitaš. Rođena sam i odrasla u Njemačkoj. Ovde i živim. Zato nemoj da mi zamjeriš ako uočiš poneku gramatičku ili pravopisnu grešku.

Bila sam uvijek veselo i komunikativno dijete, dok me okruženje nije „pokvarilo“. Moji roditelji su nam uvijek sve pružali u životu. Trudili su se kao i svi roditelji. Problem je samo, što su mnogo od nas očekivali a sa malo čim su bili zadovoljni. Pogotovo otac nikad nije bio zadovoljan. Moglo je uvijek bolje, uvijek više. To je ostavilo traga na meni i mojoj ličnosti. Imala sam utisak da sam glupa, da ništa ne znam. Često su se čule i rečenice „Šta će drugi reći?“ i „Dok si pod mojim krovom…“. Tako sam počela da se povlačim u sebe. Drugi su mogli da kažu šta hoće, ja sam ćutala. Nisam davala nikakav otpor. U školi, na poslu, svuđe.

Dugo je to tako išlo i predugo. Udala sam se i uvijek sam bila između dvije vatre. Između roditelja, koji su navikli da im se titra, i između muža koji to nije htjeo. Logično. Sve je to pucalo po mojim leđima. Svima sam pokušavala da ugađam a najmanje sebi. Rodio mi se sin 2016. Počinjem polako da se mijenjam, da postavljam granice. Osjećam otpor, ali ne zanima me. Hoće svi da mi sole pamet kako trebam sa sinom, kako treba da ga vaspitavam, kada treba da spava, šta treba da jede, itd. Ja to nisam dozvoljavala.

Postavila sam kineski zid. Morali su to da poštuju. Dugo je trajalo, sigurno godinu ipo dana, dok su me ostavili na miru. Svi su htjeli da se miješaju. Kroz sve to sam nervozna, stalno se soli pamet, stalno mi se miješaju. Tu nervozu sin osjeća, galamim, nervozna sam. On u većini slučajeva ni kriv ni dužan. Logično, dijete je. Šta on zna? Mnogo očekujem od njega. Isto kao onda moji roditelji od mene. Greška.

2018 sam imala dva spontana pobačaja koja me resetuju. Ubijeđena sam da sam to morala da doživim, da bih shvatila da sam dobila dar od Boga. Živo i zdravo dijete. A kako se ja ponašam? Dobijao je svaki dan bezuslovnu ljubav, ali je osjećao i moju nervozu. Počinjem aktivnije da radim na sebi, na svojim mislima, svojim osjećanjima, na svom ponašanju. To je bila prekretnica u mom životu. Dosta je bilo! Neće moje dijete da ispašta zbog drugih. Postavljam još jače granice. Okolina shvata da se mijenjam. Neko prihvata lakše, neko teže. Mene ne zanima. Idem svoj put.

Tokom trudničkog sam se edukovala za edukatora za roditelje. Završila sam dodatno i edukaciju za vršnjačko nasilje odnosno za emocionalnu otpornost kod djece. Naučila sam kako djeci da pomognem da postave svoje granice, kako da reaguju kada ih neko vrijeđa, kada im neko prijeti, i mnogo toga. U Njemačkoj svako treće dijete ima dodira sa vršnjačkim nasiljem. Ja imam troje djece i ne želim da i jedno od njih bude ičija žrtva. Nisam ih rađala da ih neko maltretira. Misija mi je, da im pomognem da izrastu u mentalno jake ličnosti, koje saosjećaju sa drugima. Želim i tebi da pomognem, da ti pomogneš svom djetetu.
A hoću i da te motivišem, ako si u sličnoj situaciji kao što sam ja bila. Bori se za sebe, za svoje granice. Ako ti ne budeš poštovala sebe, vjeruj mi da neće niko. Stavi se na prvo mjesto. Kada se ti dobro osjećaš, onda je i tvojoj djeci dobro. Radi na sebi. Nije lako, ali se isplati. Kažem ti iz iskustva.

Eto, sada si mene i moju misiju bolje upoznala i nadam se da ti kroz Instagram objave, blog članke i moju ponudu mogu pomoći. Radujem se što si tu! Prijavi se za newsletter, da budeš u toku dešavanja i da dobijaš korisne savjete.

PS: Prijavi dijete za sledeći Online Training.