Zašto treba raditi na sebi? Neće ovo biti običan blog članak. Ovo će više biti više neki razgovor sama sa sobom. Neke moje misli, u nadi da će ti ipak biti od koristi. Ajde da pređemo na stvar zašto svaki roditelj treba da radi na sebi, svom ponašanju, svom razmišljanju, svojim uvjerenima, itd.
Odrasla sam u prosječnoj balkanskoj porodici u kojoj se obično samo kritikuje. U svemu se uglavnom traži problem, nikada riješenje. Nikad podrške, razgovora, itd. To je dosta utiska ostavilo na mene.

Prije nego što nastavim, da podvučem, moji roditelji, a vjerovatno i tvoji, su dali sve od sebe. Uradili su onako, kako su mislili da je najbolje. I njih je neko tako učio, pa su oni nastavili.

Ja sam oduvijek znala da tako NE ŽELIM da vaspitavam svoju djecu. Želim da poštujem svoju djecu, njihovo mišljenje, da razgovaram otvoreno sa njima, itd.

Uvijek sam govorila „Neću biti kao moji roditelji“. Međutim, šta se dešava? Dobijam sina u aprilu 2016 godina. Nesigurna sam u sebe, ali znam kako želim da vaspitavam svoga sina i šta mi je bitno. Radila sam sve kako sam mislila da je dobro za njega. Problem je bio, što nisam znala da postavim granice nekim ljudima oko sebe. Šta se dešavalo? Naljuti me neko, baci me iz takta. Ja ljuta kao ris, jer hoću svima da ugodim, a najmanje sebi ugođam. Šta misliš na koga sam istresala taj bjes? Tačno, na svog sina. Dijete ni krivo ni dužno.

Galamila sam na njega, bilo je često i po guzici. A rekla sam da svoju djecu neću tući. Malo je reći da se kajem kako sam se ponašala prema njemu prve ne pune 2 godine.

Šta se dešava dalje? 15.12.2017 pravim test za trudnoću – pozitivan! Srce puno sreće. Sreća ne traje dugo. 01.01.2018 sam imala spontani. Doktor kaže da je sve u redu. Bog tako htjeo. Krajem februara opet trudna. Opet sreća, ali i strah.

10. sedmica trudnoće, rutinska kontrola. Sjedam za stolicu, vidim po doktoru da nešto nije u redu. Kaže plod se ne razvija, moram da te čistimo. Plač, nevjerica.

Obično kažu „Sve se dešava sa razlogom“. Ja taj razlog tada nisam shvatila. Tek nakon dužeg perioda. Bog mi je da živo zdravo dijete a ja galamim na njega zbog drugih. Dobija po guzici zbog drugih. Zato što ja ne znam da postavim granicu. Ne znam da preusmjerim svoj bijes. Jel tako? Pa ajde sada padni malo na nos, ne bi li se opametila.

Ubijeđena sam, da je moralo tako da se desi, da razmislim o svom ponašanju prema sinu. Dijete je dar od Boga. Nije me sin želio, ja sam ga želila. Tu kreće preokret u mom mozgu i životu. Počinjem da postavljam granice, da kažem šta mislim, itd. Da li je bilo lako? NE. Da li je vredelo? DA!

Počinjem aktivno da radim na sebi. Dolazim i do edukacija koje sam prošla protiv vršnjačkog nasilja, da bih mogla da radim sa djecom. Želja mi je, da djecu mentalno ojačam, da ih naučim da poštuju sebe, da znaju koliko vrijede. Ne bitno šta će drugi reći.

Svi ti metodi i te alatke su i meni pomogli da napredujem, da radim na sebi. Promjenila sam komunikaciju, naučila sam da postavim granice, ne dam na sebe. Sve to učim svoju djecu.

Kada me neko pita, od kada je Video Kurs „Stop vršnjačkom nasilju“, mogu da kažem da je od malih nogu. Djeca uče kroz naše ponašanje, kroz našu komunikaciju. Ako ti sa djetetom pričaš nenasilnu, nema šanse da ono priča nasilno.

Ako mu objasniš Kompas Osjećanja i kažeš mu „Dušo, moja strelica polako ide prema dole, prema crvenoj boji“, znaće dijete da treba da prestane. Sinu uvijek kažem „Ako želiš da poštujem tvoja osjećanja i potrebe, treba i ti da poštuješ moje“. Tako djeca uče od nas.

Ja mogu samo da ti savjetujem da što prije počneš da radiš na sebi, da se edukuješ, da svom djetetu budeš najbolja majka na svijetu.

Daj mu sebe, provedi vremena sa njim. Dosta roditelja ima grižu savjesti, pa djeci kupuju skupe igračke. Vjeruj mi da se ni jedno dijete neće sjećati igračaka, ali sjećače se osjećaja koje je imalo kada je provodilo vrijeme sa tobom!

Ako želiš da ojačaš svoje dijete za život, onda ti od srca preporučujem Video Kurs.

Radi na sebi zbog sebe i zbog svoje djece. Biće ti zahvalna!